Rječnici definiraju kazalište kao kulturno-umjetničku ustanovu u kojoj se održavaju priredbe scenskih umjetnosti. Ipak, to je samo površinska definicija koja nam ne govori puno o kazalištu kao formi umjetnosti. Od davnina, ljudi su pričali priče, koje su s vremenom dobivale dodatak pokreta. Pokret je sve više pratio priču i rođena je gluma. Ljudi posebno talentirani za glumu trebali su mjesto će se svoj talent iskazati pa je stvoreno kazalište.
Kako je vrijeme prolazilo, kazalište je spajalo sve više formi umjetnosti, te se s glumom povezala glazba i ples. Danas se u kazalištu prikazuju različite vrste priredbi, uključujući predstave, opere i balete. Kroz povijest, kazalište je bilo više ili manje popularno. A kako je danas i kakva je situacija u Hrvatskoj?
Posjećuju li Hrvati kazališta?
U Hrvatskoj postoje četiri velika narodna kazališta u najvećim hrvatskim gradovima: Zagrebu, Splitu, Osijeku i Rijeci. Hrvatsko narodno kazalište mnoge asocira na eleganciju, kulturno uzdizanje i elitu, a odlazak u ta kazališta smatraju posebnim događajem. Osim ova 4 velika, u Hrvatskoj postoji još mnogo kazališta koji su mahom pristupačniji „običnim“ ljudima u kojima se prikazuju samo predstave, a ne i baleti i opere.
Najpoznatija kazališta u Zagrebu su gradsko dramsko kazalište Gavella, Zagrebačko kazalište mladih, kazalište Komedija i satirično kazalište Kerempuh. I u ostalim hrvatskim gradovima postoje takva kazališta, a u manje gradove ponekad dolaze putujuća kazališta. Hrvati u “gradska” kazališta odlaze češće te su popularne predstave nerijetko rasprodane, a česti su i organizirani školski izleti. Naravno, svako kazalište ima svoju ciljanu publiku, ali statistika ipak pokazuje da samo 37 % Hrvata posjeti kazalište jednom godišnje.
Što se najviše gleda u kazalištima?
Ako je vjerovati statistici, Hrvati rijetko posjećuju kazališta. Ali kada posjećuju, što najviše gledaju? Značajno su popularnija „gradska“ kazališta, a karte za predstave, uglavnom komedije, u jedinom nezavisnom kazalištu u Hrvatskoj, Luda kuća, često su rasprodane. Dakle, izgleda da Hrvati najviše gledaju komedije, i to one podrugljivog karaktera. To bi se moglo objasniti jednostavno željom za opuštanjem.
Većina Hrvata nije baš zadovoljna realnošću u državi, stoga se barem u izlasku žele opustiti i nasmijati, možda i narugati sa svijetom i ljudima. Osim toga, karte za predstave u gradskim kazalištima uglavnom su jeftinije od karata u Hrvatskom narodnom kazalištu. Uz to, predstave traju do sat i pol, dok baleti i opere mogu trajati i do tri sata, za što mnogi nemaju vremena. Naravno, postoje i ljudi koji uživaju u kulturnom uzdizanju, osjećaju elegancije koji imaju u kazalištima, ali i samim predstavama, operama i baletima. Ipak, za često uživanje u takvim stvarima treba imati određen budžet i dovoljno slobodnog vremena, s čim se mnogi ne mogu pohvaliti.
Približavanje kazališta publici
Kako bi se kazalište približilo publici, nužno bi bilo napraviti nekoliko preinaka. Većini vjerojatno najvažnija stavka je cijena. U 4 najveća kazališta, cijene karata variraju između najjeftinijih 60-ak kn, za drame s najlošijim sjedalima do čak 400 i više kuna za balete u ložama. Prosječna cijena karte za najlošija sjedala je 100 kuna, što i dalje nije prikladno za svačiji džep, pogotovo ako plate nešto što, na kraju zbog mjesta na kojem sjede, neće dobro vidjeti. Nude se i pretplate, odnosno mogućnost da se plati određen iznos koji donosi karte za nekoliko predstava, ali ni njihova cijena nije mala.
Karte za predstave u gradskim kazalištima nešto su jeftinije te se nerijetko nude popusti za učenike, studente i umirovljenike, što ih čini pristupačnijim širokoj publici. Ipak, kazalištima u Hrvatskoj nedostaje reklama. Ne postoje najave za kazališne predstave koje bi se moglo vidjeti na TV-u prije večernjeg Dnevnika, a plakate na cesti lako je previdjeti. Međutim, prije svega, potrebno je napraviti analizu i vidjeti što publika želi, odnosno što Hrvati žele gledati, jer kazalište postoji zbog publike, a ne publika zbog kazališta.
